Dnevnik.hr Opis bloga cvijet treba sunce da postane cvijet, LinkoviBlog.hr Imaj vremena za rad – to je cijena uspjeha. U mrkloj noći vidimo, CREDITSKostur: |
Jedne noći čovjek je usnio san.
Sanjao je da hoda plažom s Bogom. Preko neba bljeskale su slike njegova života. Uz svaku sliku primjetio je i dva para otisaka stopala; jedne koje su pripadale njemu, a druge Bogu! Kada je i poslijednja slika njegova života bljesnula prednjim, pogledao je unatrag na otiske u pijesku. Primjetio je da mnogo puta na stazi njegova života bio samo Jedan par otisaka stopala. To se događalo u najgorim i najtežim trenucima u njegovom životu. To ga jako mučilo pa je upitao Boga o tome:"Bože, Ti si rekao da ćeš, kad te jednom odlučim slijediti,hodati samnom duž cijeloga puta, ali primjetio sam da u vrijeme najtežih dana u mom životu ima samo jedan par otisaka. Ne razumijem zašto, kada sam Te najviše trebao, Ti si me ostavio?" Bog se nasmiješio i odgovorio:"Moj sine, moje dragocijeno dijete, volim te i nikada te nebih ostavio!!Kad si vidio samo jedan par otisaka, to je bilo onda kad Sam te nosio!!" Gospodine Isuse Kriste
trebam tvoju pomoc, ja sam grešan covjek otvaram ti svoje srce uđi u moj život,Isuse nastani se u meni ja ti se danas potpuno predajem. Darujem ti svoju slobodu darujem ti svoje srce. AMEN! Prosvjetljenje Pročitaje sve do kraja! Ako nađes vremena ovo pročitati, obećajem ti da ćes doći do prosvjetljenja. Ono sto je obuhvaćeno tekstom, nas je svakodnevni život Napisao Andy Rooney, čovjek koji ima dar reći toliko puno sa tako malo riječi. Uzivaj . Naučio sam . Najbolja učionica na svijetu pod nogama je starije osobe. Naučio sam . Kada volis, to se vidi. Naučio sam . Ako mi samo jedna osoba kaze "uljepsao si mi dan" uljepsala mi je dan. Naučio sam . Usnulo dijete u naručju najmirniji je osjećaj na svijetu. Naučio sam . Biti dobar mnogo je vaznije nego biti u pravu Naučio sam . Nikada ne treba odbiti djetetov dar. Naučio sam . Uvijek mogu moliti za nekoga, ako već nemam snage pomoći mu na drugi način. Naučio sam . Koliko god zivot od tebe trazi ozbiljnost, svatko treba prijatelja s kojim se moze glupirati. Naučio sam . Ponekad je osobu dovoljno uzeti za ruku I razumjeti je srcem. Naučio sam . Obične setnje s ocem u ljetnim večerima po kvartu kada sam bio dijete, čuda su učinile za mene odraslog. Naučio sam . Život je poput role toaletnog papira. sto se vise blizi kraju, brse se trosi. Naučio sam . Dobro da nam Bog ne daje sve sto trazimo. Naučio sam . Novac ne kupuje klasu. Naučio sam . Male svakodnevne stvari čine zivot tako izvanrednim. Naučio sam . Ispod svačije tvrde ljusture je netko kome treba postivanje I ljubav. Naučio sam . Ignoriranje činjenica ne mijenja ih. Naučio sam . Kada se planiras s nekim izjednačavati, samo mu dozvoljavas da te nastavlja ranjavati. Naučio sam . Ljubav, ne vrijeme, liječi sve rane. Naučio sam . Najlaksi način da postanem velika osoba je okruziti se drugima pametnijima od mene. Naučio sam . Svatko koga sretnes zasluzuje da ga pozdravis s osmjehom. Naučio sam . Nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega. Naučio sam . zivot je grub, ali ja sam jos grublji. Naučio sam . Mogućnosti nisu nikada izgubljene; netko će iskoristiti one koje si ti propustio. Naučio sam . Kada udomljujes ogorčenost, sreća će otići drugamo. Naučio sam . Da sam mami barem jos jednom rekao da je volim prije nego je umrla. Naučio sam . Svoje riječi treba sačuvati mekima I njeznima, jer ces ih sutra mozda morati pojesti. Naučio sam . Osmjeh je besplatan način da poboljsas svoje izglede. Naučio sam . Kada te novorođeno unuče uhvati ručicom za mali prst, povezali ste se za cijeli zivot. Naučio sam . Svatko zeli zivjeti na vrhu planine, ali sva sreća I rast događa se penjući se na nju. Naučio sam . sto manje vremena imam, vise posla napravim. Svima vama . Obavezno pročitajte sve do zadnje rečenice. Ovo je tjedan prijateljstva. Pokazi svojim prijateljima koliko ti je stalo. _____ MOLITVA ZA KRŠĆANSKOG MLADIĆA/DJEVOJKU Molitva je prevedena za djevojke,a fra Miro je rekao da je mole i mladići,samo u svom rodu i za blagoslovljenog oca,umjesto majku,i za muža umjesto ženu,sve je isto samo se rod mijenja zavisi ko moli
MOLITVA ZA MUŽA nekima je smiješno ali ova molitva je tražena, pa evo objavljujem i preporučam toplo jer znam mnogo uslišanja: Bože moj stvorio si me da budem žena .Prihvaćam naum tvoj sa mnom. I, evo, prepoznajem se kao žena. Prepoznajem u sebi da trebam biti nečija pomoć i majka. Dok to ne postanem, nemirno je srce moje. Ali poznajem svoju slabost i sa žaljenjem ti svako svoje zlo priznajem. Zato se Tebi, Stvoritelju svome, utječem. Spasi me od napasti da, u pustinji svoga srca, sama tražim muža. I spasi me od tuđih napasnih želja da me na svoj način udaju. Prihvaćam jedinoga muža za kojeg si me pripravio već onda kada si me stvorio kao ženu. Ne znam gdje je on. Ne znam tko je on. Možda sam ga vec i vidjela, ali ga bez tvoga Duha nisam mogla prepoznati. Zato Ti predajem srce i sav svoj život. Učini me blagoslovljenom ženom tvoga sluge, a moga blagoslovljenog muža. U njemu Ti dođi po mene te nam budi čuvar braka i obitelji. Na tvoju slavu želim živjeti svoj brak i tvojoj slavi posvećujem svoju plodnost. Tako neka bude! Amen 12.08. - SVETAC DANA - SVETA IVANA FRANCISKA de CHANTAL (1572-1641)
Podijeli Jučer u 19:45 Misli svete Ivane Franciske de Chantal • Poniznost je ključ Božjeg blaga. • Mir duše ne postiže se drugačije nego u borbi sa samom sobom. • Sve ono što uznemiruje, treba dobaciti, jer dolazi iz sebeljublja. • Jedina naša želja treba biti da se svidimo Bogu. • Što više posjedujemo Boga u jednostavnosti duha, to ćemo biti jači. • Bog je naše svjetlo. Ona nas vodi, ne bojmo se! • Kad Bogu ne bismo ništa drugo rekli osim da ga volimo, bilo bi to dosta, jer Bogu ne treba mnogo riječi. • Bog vodi one koji se u njega uzdaju. • Neka Bog bude vaša snaga, mir i utjeha. • Sve naše djelovanje je molitva, ako nas vodi Bogu. • Marija je uzrok radosti na čitavoj Zemlji. • Što se više oslobodimo onoga što nije Božje, više će nas ispuniti sam Bog; ne brinimo se za sebe, Bog će se brinuti za nas. • Šutnja je majka molitve i čuvarica srca. U svakome ljudskom životu Križ te vraća natrag k istini o tebi, k pravoj mjeri ograničena, slaba, ranjiva, malena ljudskog djeteta. Križ te može osloboditi stvari koje te hoće zgnječiti. On te može osloboditi tvoje osrednjosti. On je kao antena preko koje možeš primiti od Boga vijest. Ona te neće osloboditi tvoga trpljenja, ali te može osloboditi od neizdržive besmislenosti trpljenja i njegove neplodnosti. Ti možeš opet biti čovjek. Ti sve vidiš drukčije i mnogo bolje očima koje su plakale. Phil Bosmans 12 siječanj, 2009
FRA ZVJEZAN LINIĆ O VLČ. SUDCU Zlatko Sudac nije svet ali je čovjek ljubavi božje Veliki karizmatik samo za Arenu komentira najnoviju hit-knjigu 'Zlatko Sudac - razgovori', govori što misli o vlč. Zlatku Sudcu kao osobi i svećeniku te otkriva da surađuju u nekim slučajevima egzorcizma Thompson je prije svega čovjek i kršćanin koji pjeva za Hrvatsku Fra Zvjezdan Linić jedan je od recenzenata trenutačno najtraženije knjige u Hrvatskoj 'Zlatko Sudac - razgovori', one u kojoj vlč. Sudac otvoreno govori o nastanku križa na čelu, o svojim stigmama, o tajanstvenom podizanju s tla i svijetljenju poput žarulje. Pater Linić je, osim toga, uz Sudca najveći hrvatski karizmatik, jedini svećenik koji, osim Sudca, na seminarima duhovne obnove okuplja desetak, pa i više tisuća ljudi, poznati je i egzorcist, te pisac dvadesetak knjiga vjerske tematike, dakle osoba najpozvanija da govori o novoj knjizi Dunje Ujević, kao i o fenomenu Sudac, te o žestokim kritikama kojima su neki kritičari zasuli Sudca zbog njegovih stavova. Pater Linić novinare Arene ni ovaj put nije odbio. Kako vas se dojmila knjiga o Zlatku Sudcu? - Dojam o knjizi i o Sudcu je vrlo dobar, ljudi koji ga žele upoznati mogu ga doživjeti onakvim kakav on doista jest, vrlo neposredan. Dunja Ujević je napravila jako dobru stvar. Vi, baš kao i Sudac, na svojim seminarima privlačite mnogo ljudi. U čemu je vaša privlačnost, odnosno kako ljudi prepoznaju nečiju karizmu? Što ti silni ljudi od vas očekuju, što traže? - Bio bih nesretan ako bih ja svojom osobom i na sebe privlačio toliko ljudi. Ispričao bih vam priču o magarcu na kojem je Isus prije 2000 godina jahao kada je na Cvjetnicu išao u Jeruzalem. Isusu su pljeskali, pjevali, mnoštvo mu je klicalo, a magarac tada pomisli: 'Što je tim ljudima, još me nikad nisu tako pozdravljali.' Tako nekako i ja govorim. Silno bih želio da ljudi dožive Isusa, ne Sudca, ne mene, nego Isusa. Ako im ja tu pomognem, onda mi je drago. Ima li sličnosti između vas i vlč. Sudca? Ima li razlike? - Ima, on je duplo mlađi od mene. U nekim stvarima ja sam možda razboritiji, a njemu se dopusti da u svojoj mladosti i zanosu neke stvari radikalnije kaže i da se malo zaleti, što mu ja ne zamjeram, jer njegov elan i njegov polet su dio njegova imidža. ... ostalo pročitajte u Areni. OBRATIMO SE I VJERUJMO EVANĐELJU!
Iz inventure u avanturu Upravo je korizma pogodno vrijeme da napravimo inventuru. Da vidimo, da shvatimo, da znamo na čemu smo. Nakon što smo napravili inventuru spremni smo za avanturu. Avanturu potpunoga predanja Bogu. Spremni smo otvoriti svoje gole grane Mladom suncu s visine od kojega dolazi svako dobro. Otvoriti se onome koji od našega života može učiniti proljeće. Novo proljeće. NIKOLA KUZMIČIĆ Otkad znam za sebe, korizma mi je najdraži dio crkvene godine. Nisam se nikada upustio u preveliko analiziranje ove oduševljenosti korizmom, ali mi se vjerojatno dopao njen intenzitet, ozbiljnost, dinamičnost i jaki, zgusnuti završetak u Velikome tjednu. Pretpostavljam da su bitnu ulogu u mojoj ljubavi prema korizmi imale i poznate hvarske procesije za križem, u kojima sam sudjelovao i prije nego li sam sebe postao svjestan. Kad sam počeo zapisivati svoja razmišljanja, rado sam pisao o korizmi. Davne 1987. godine objavljena je prva moja knjiga. Zove se Uz Isusa na Kalvariju, a sadržava prepjevani križni put Isusa Nazarećanina, za kojega vjerujem da je Krist. A najviše vjerujem da je Krist upravo radi njegova križnoga puta, njegove smrti i uskrsnuća. Poglavito zato jer nije htio sići s križa. Kako bivam stariji, tako mi biva mučnija površnost kojom kršćani žive svoje kršćanstvo. Čini mi se da nepotrebno puno radimo grijeh propusta. Uzmimo samo način na koji se molimo. Zar nije neozbiljno i nepošteno obraćati se Bogu u molitvi samo onda kada nešto od njega tražimo? Zar nije uvredljivo Boga Oca, koji nas je stvorio na svoju sliku kao suradnike i prijatelje, pretvoriti u sigurno rješenje kad se sve druge mogućnosti izjalove? Zar nije žalosno da se rijetko čuje molitva slavljenja, zahvale i poklona? Reci mi kako se moliš kad ti dobro ide, veli Kurt Tucholsky, i ja ću ti reći koliko si pobožan. Zato mi je draga korizma, jer se bar u tih četrdesetak dana malo uozbiljimo i trudimo se biti kršćanskiji. Trudimo se biti više djeca Božja. Ima već dosta godina da sam napisao pjesmu o korizmi. Na prvi pogled i ne izgleda kao korizmena, ali sadrži korizmenu poruku. Zove se Jesenja tuga, a u cijelosti glasi ovako: jesenja tuga ne rastuži me jer listopad studen i pustoš na inventuru podsjeća pa onda znam na čemu sam i gole grane otvaram za nova proljeća Čovjek ne može otvorenih očiju pogledati u svoje srce, u svoj život, a da ne osjeti jesenju tugu radi neusklađenosti svakodnevnih misli, riječi i dijela s Božjom voljom. Stvoreni smo da budemo zimzeleni, da budemo svjedoci da dobro pobjeđuje, da pokazujemo da postoji nada, da budemo dokazi Ljubavi. Ljubavi koja nas ljubi. A ponekad je potrebno tako malo hladnoće, tako malo studenoga da nas natjera da stresemo svoje lišće i da ogolimo svoje grane. Tako lako se odričemo onoga po čemu smo posebni, po čemu smo ono što jesmo. No s druge strane, čovjek nikada neće početi tražiti pravi put ako ne shvati da je zalutao. Naš listopad, studen koja postoji i koja nas zahvaća i pustoš koja nakon toga nastaje može nam se pretvoriti u blagoslov. Blagoslov koji će nam reći gdje smo, dokle smo stigli i koliko je još puta pred nama. Upravo je korizma pogodno vrijeme da napravimo inventuru. Da vidimo, da shvatimo, da znamo na čemu smo. Nakon što smo napravili inventuru spremni smo za avanturu. Avanturu potpunoga predanja Bogu. Spremni smo otvoriti svoje gole grane Mladom suncu s visine od kojega dolazi svako dobro. Otvoriti se onome koji od našega života može učiniti proljeće. Novo proljeće. Riječi koje čujemo na početku korizme na to nas potiču. Potiču nas da se obratimo. Da promislimo svoj život, da promislimo svoje stavove, da promotrimo vlastitu ljestvicu vrednota. Obratiti se znači napraviti inventuru. Nakon toga možemo ići dalje. Možemo povjerovati Evanđelju. Povjerovati Osobi Isusa koji je Krist. Onome koji je svojim riječima i djelima svjedočio Boga Oca koji je Ljubav i koji nam je dao Svoga Duha. Čeka nas ozbiljan i naporan posao, ali isplati se. Znamo da smo na pravom putu. Imamo Riječ Onoga koji ne vara. Imamo snagu Duha. Mi kršćani imamo recept za sretan i blagoslovljen život. Potrebno ga je nepokolebljivo slijediti i život će nam imati smisla. Već na ovom svijetu ćemo, uz muke i progonstva, postati dionici blaženstva koje ćemo u potpunosti uživati u Vječnosti. Taj recept glasi - Obratite se i vjerujte Evanđelju! Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga sto je bila slijepa. Ona
je mrzila svakog osim svog voljenog momka. On je uvijek bio tu za nju. Rekla mu je:"Kad bih samo mogla da vidim svijet udala bih se za tebe." Jednog dana, neko donira par ociju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je da vidi sve, ukljucujuci i svog momka. On je upita: "Sada kad vidis svijet hoces li se udati za mene?" Ona ga pogleda i uoci da je on slijep. Prizor njegovih zatvorenih ocnih kapaka je sokira. Nije to ocekivala. Sama pomisao da ih mora gledati citav svoj zivot povede je da odbije da se uda za njeg. Njen momak ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo: " Dobro cuvaj svoje oci, draga moja, jer prije nego sto su bile tvoje, te oci su bile moje." Eto kako ljudski mozak najcesce funkcionise u ovakvim situacijama. Veoma rijetko se ko sjeca kakav je zivot bio prije, ko je uvijek bio tu za nas u najtezim situacijama. Zivot je Poklon. I Danas prije nego kazes neku ruznu rijec - Pomisli na one koji ne mogu da govore. Prije nego se pocnes zaliti na okus hrane - Pomisli na one koji nemaju nista jesti. Prije nego se pozalis na svoga muza ili zenu- Pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga. I danas prije nego pozalis na zivot - pomisli na one koji su umrli prerano. Prije nego se pozalis na svoju djecu _ pomisli na one koji zele djecu ali ih nikad nece imati. Prije nego sto se pocnes svadjati s onim ko nije ocistio ili pomeo kucu-sjeti se onih ljudi koji zive na ulici. Prije nego se pocnes zaliti za duzinu puta koji moras preci vozeci- sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama. I kad si umoran i zalis se na svoj posao -sjeti se nezaposlenih, invalida, onih koji bi dali sve da imaju tvoj posao. i prije nego i pomislis da uperis prst u nekoga i pognes ga osudjivati Sjeti se da niko od nas nije bezgrijesan. i kada te lose misli pocnu bacati u depresiju - Ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: Ja sam ziv i jos sam tu! :Učenici se uskomešaše oko Isusa.
Ivan mu reče: - Učitelju, moliti ne znamo. - Ivane - upita Isus - znate li pjevati? - Znamo. - Znate li otkrivati ljiljane? Znate li promatrati svoju sjenu? Znate li ćukati kao ćuk? Znate li se igrati s janjetom? - To je lako, ali moliti… Isus uhvati janje, poigra se s njim. Pogleda Ivana. - Nebo se smije! - uskliknu Ivan. |